Nova Medicina
Na ovoj stranici možete naći:
Bulemija
kombinacija dva aktivna naročita programa
Bulemija je bolest koja se odlikuje epizodama „žderanja“, a zatim povraćanja u cilju održavanja mršavosti. Radi se o specijalnoj kombinaciji dva aktivna biološka naročita programa.
Prisutnost dva aktivna konflita i u ovom slučaju uslovljava postojanje šizofrene konstelacije jer su Hamerova žarišta ovih konflikata smještena u dvije različite hemisfere mozga. Ono što ovi konflikti uzrokuju u organizmu je pad nivoa šećera u krvi i čir na želucu.
Kojim redoslijedom će konflikti da udare, pored činjenice da je neko ljevak ili dešnjak, odlučuje i hormonalni status (npr. klimakterijum, antibebi-pilule itd.). Ako se hormoalni status promijeni onda se fakultativno mijenja takođe i način na koji se konflikt osjeća što znači da isti događaj biva doživljen i prerađen na sasvim drugi način. U slučaju menopauze žene konflikt ne biva doživljen na način kako to doživljavaju žene nego kako to doživljavaju muškarci.
Test pljeskanja je najsigurnija metoda da bi se ustanovilo da li je neko dešnjak ili ljevak. Ako desna ruka leži gore onda je individuum dešnjak i obratno ako lijeva ruka leži gore onda je individuum ljevak.
Jedna mlada dešnjakinja dobije pad nivoa šećera u krvi (hipoglikemiju) od konflikta straha i gađenja, čije se Hamerovo žarište nalazi frontalno-medijalno na lijevoj hemisferi.
Kako odgovarajući relej ne pripada području ženskog revira ovdje još ne dolazi do mijenjanja hemisfere. Ali ako ona uzme antibebi pilule, ili ako pored ovog DHS-a i konflita doživi još jedan, pa ima dupli konflikt na ovoj strani (npr. istovremeno još konflikt straha s prepadanjem) onda je automatski lijeva strana mozga blokirana, tako da sljedeći konflikt može da udari samo na desnoj, muškoj hemisferi. Ako ona sad kao sledeći konflikt doživi još „sekiraciju za revir“ HH desno temporalno, onda je momentalno bulemična i istovremeno u šizofrenoj konstelaciji.
Ljevakinja prilikom konflikta gađenja i straha oboljeva od povećanja nivoa šećera u krvi (hiperglikemija), a konflikt udara na suprotnu mušku stranu. Teoretski ona može da doživi još jedan konflikt straha i gađenja, ali ovaj put sa hipoglikemiom i onda je „samo“ u šizofrenoj konstelaciji. Ako ona na ovo doživi još jedan „konflikt identiteta“, čije je Hamerovo žarište desno temporalno što organski ide sa čirom na želucu, onda dolazi do mijenjanja moždane hemisfere i ona je momentalno bulemična.
Ako ljevakinja uzima antibebi pilule, onda reaguje na lijevoj, ženskoj hemisferi, ali ona kao i ljevak osjeća stvari prevashodno na muški način, ali ima i komponentu ženskog načina viđenja i osjećanja stvari („bi“). Od sada ona može kao prvi konflikt da doživi „Konflikt straha i gađenja- opirati se nečemu“.
Dešnjak sa konfliktom „sekiracije za revir“ oboljeva od čira na želucu (desno-temporalno) sa drugim konfliktom promijenjena je strana mozga i on sad takođe može da doživi „konflikt straha i gađenja“ i ovim je automatski u šizo-bulemičnoj konstelaciji.
Za razliku od njega će ljevak sa konfliktom „sekiracije za revir“ organski oboljeti od ulkusa rektuma (lijevo temporalno) čime bi lijeva strana mozga bila blokirana. Međutim kod svake promjene hormonalnog statusa bivaju „karte na novo promješane“).
Između dešnjaka i ljevaka je samo relacija između psihičkog nivoa i nivoa mozga zamijenjena. Relacija između nivoa mozga i organskog nivoa je uvijek konstantna.
Kriterijum dešnjak- ljevak počinje u mozgu i to tako da je od malog mozga na gore je sve definisano na osnovu desne i lijeve strane. U moždanom stablu ovaj kriterijum ne igra praktično nikakvu ulogu. Dakle činjenica da poštoje ljevaci i dešnjaci je u GNM veoma vazan kriterijum, a za diagnostiku je od odlučujućeg značaja.
Primjer:
Jedna dešnjakinja je kao 7-ogodišnje dijete bila prinuđena da gleda silovanje vlastite majke od strane ruskih vojnika. Pri tom je zadobila dupli konflikt: „straha i gađenja“ sa hipoglikemiom i „konflikt straha i prepadanja“.
Ovi konflikti su godinama bili viseći aktivni, što znači da su bili aktivni konstantno, ali da je energija konflikta bila oslabljena.
Sa 17 godina ona se udaje ali kratko nakon vjenčanja dolazi do strašne svađe među novopečenim supružnicima. Pri tom ona zadobija DHS jednog konflikta „sekiracije za revir“ sa čirem na želucu. Od ovog momenta bila je bulemična. Ova svađa je „recidivirala“ . Kada bi se u međuvremenu izmirivala s mužem dobijala je ponekad krvarenja u želucu u fazi ozdravljenja. Ali uvijek nakon svađe s mužem bivala bi nakon svađe bulemična. Konflikt straha i gađenja ostao je još godinama viseći aktivan jer često se dešavalo da se onesvješćivala zbog hipoglikemije.
Moramo znati da jedan viseći konflikt može svakog trenutka da se razbukti i kod prvog sledećeg konflikta je pacijent automatski u šizofrenoj konstelaciji. Naročito u ovakvim slučajevima je da masa konflikta ne biva izgrađena. S druge strane čovjek može sa ovim visećim konfliktima da doživi duboku starost.
Izvjesno je da nije lako ovakav konflikt dovesti do definitivnog rješenja. Čak ako bi u ovom slučaju pošlo za rukom da se „sekiracija za revir“ definitivno riješi, ostalo bi i dalje ostalo „nepospremljeno“. Dakle ako bi svađa među supružnicima bila za stalno rješena, ili prestala da bude tema jer su se supružnici razveli i dalje bi ostao konflikt straha i gađenja viseći aktivan. Neki konflikti se daju savladati samo spirituelno.
Jedan drugi primjer je priča čovjeka koji je kao 5-godišnji dječak doživio da ga otac alkoholičar natjera da protiv svoje volje u usta nagura paradajz, krastavac i ribu iz konzerve. Kad je dječak pokazao znake gađenja otac ga je tukao urlajući u sred restorana. Onda je dječak morao da povraća što je oca još više razbjesnilo pa ga je tukao sve više.
Dječak, inače dešnjak je pri tom zadobio konflikt „sekiracije za revir“ sa čirom na želucu i slušni konflikt „ne mogu da vjerujem svojim ušima“ (tinitus). Otac je i dalje navaljivao i trpao u njega dok se dječak neopisivo gadio, međutim otac nije popuštao „iz principa“. Nakon svakog povraćanja dolazilo je do novog trpanja „iz principa“. Samo nekoliko minuta nakon prvog DHS djete je doživjelo još i konflikt straha i gađenja.
Od ovog momenta je bio u šizo-bulemičnoj konstelaciji i to na više šina. Dok bi se paradajz, krastavac ili riblja konzerva pojavili na stolu dobivao je nagon na povraćanje, a ponekad bi stvarno morao da se ispovraća, osim tog zbog pada šećera u krvi on je morao hitno da uzme nešto slatko. Kad god bi pijani otac počeo da viče, što je uostalom redovno činio, to bi već bilo dovoljno za bulemiju i tinitus.
Šine su uvijek dodatni aspekti konflikta i odnose se na opažanja u momentu DHS-a. Ako se pacijent kasnije nađe na ovakvoj šini iz tog može proizaći rezidiv kompletnog konflikta. Znanje o tome koje konflikte čovjek smije da riješi, odnosno kojie uopšte ne smije da riješi govori o stepenu savjesnosti koja je potrebna u ophođenju s GNM.
Ljekar Nove medicine ne samo da mora da bude medicinski opšteobrazovan i ljudski kvalifikovan, nego još mora da bude medicinski kriminalistički inspektor.
Naravno, nameće se pitanje šta je smisao, odnosno „nadsmisao“ šizofrene konstelacije, obzirom da se sastoji od dva SBS-a od kojih oba imaju vlastiti smisao.
GNM nema nikakve veze sa onim što danas tako lijepo nazivaju „sveobuhvatna medicina“. Pod ovim pojmom niko sebi ne može da predstavi bilo šta konkretno. GNM je usko orjentisana na biološke forme ponašanja i konflikte i postavlja sasvim nova mjerila. Najveću težinu pri tom ima spoznaja o uzajamnim odnosima psihe-mozak-organ iz „željeznog pravila raka“, odnosno korelacija između fizičke bolesti i psihičko-cerebralnog uzroka do koje se došlo empirijskim putem.
„Željezno pravilo raka“ zagovara da svaka tzv. bolest (ne samo rak) biva izazvana DHS-om (Dirk-Hamer-sindrom), dakle jednim spečifičnim, biološkim konfliktnim šokom, koji istovremeno uzrokuje Hamerovo žarište u releju mozga za odgovarajući organ (dokazuje ga CT-snimak) i odgovarajuće promjene na organu.
GNM predstavlja nadređeni sistem u strogo prirodno-naučnom smislu, što znači da ako se poznaje jedan od nivoa, mogu da se donesu zaključci o druga dva. Ona takođe daje embriološka i ontogenetska objašnjenja za razumijevanje pitanja zbog čega se pojedinačni relejni centri nalaze na mjestima u mozgu na kojima ih nalazimo. CT- mozga je onda „samo“ još jedna logična potvrda stvari koje smo znali i ne gledajući u snimak, praktično jedna vrsta samokontrole.
Uzrok bulemije do sad nije bio nikom poznat. Međutim sad kad se zna uzrok iz sistema nametljivo prizilazi i terapija.
Šta bi bio pretpostavljeni biološki smisao kod bulemije?
Konflikt „straha i gađenja“ (ili kod ljevaka „nečemu se opirati“)- konflikt bi trebao da obezbjedi izbjegavanje opasnosti od koje se gadimo ili kojoj se opiremo.
Kod procesa „nečemu se opirati“ (toničke kontrakcije mišića, drhtanje) biva potrošeno veoma mnogo šećera, koji je gorivo za mišiće. Istovremeno biva prigušena produkcija glukagona (antagonist inzulina), tako da šećer ne može biti mobilisan iz jetrinog rezervoara. Žene „padaju od gađenja u nesvjest“.
Kod konflikta „nečemu se opirati“ (dešnjak) i „straha i gađenja“ (kod ljevakinje) stvar je obrnuta.
Muškarac mora „opiranje“ da izdrži, da dobije borbu.
Zato produkcija inzulina biva prigušena, da bi po mogućnosti što više šećera ostalo u cirkulaciji (a specijalno u muskulaturi). Pretpostavljam da bi to mogao biti biološki smisao.
Kod čira na želucu je očigledno smisao taj, da se hrana izbaci povraćanjem napolje, da bi se bolje izašlo na kraj sa neočekivanom sekiracijom za revir i svađom, jer bi šanse za to bile slabije sa punim želucem.
