Nova Medicina

Različita oboljenja očiju
i kako do njih dolazi

---

U modernoj medicini, ljudi su odučili da pacijenta stvarno podrobno pregledaju, i to ne samo njegove organe, nego i njegovu psihu i mozak. Zbog toga nisu nikad ni mogli da nađu vezu između psihe i organa, a pogotovu između konflikta i organa.

Sa znanjem pet bioloških prirodnih zakona Germanske nove medicine i znanjem svih simptoma toka bolesti na sva tri nivoa (psiha - mozak - organ), tek sad se u medicini može stvarno uzročno i osmišljeno djelovati.

Ako embrioloski sortiramo sve ove tumore, otoke, ulceracije i promjene funkcije prema klicinim listovima, onda se sve najednom kao samo od sebe uredi.

Prema tzv. Čeličnom pravilu raka i Zakonu dvofaznosti svih oboljenja kod riješenog konflikta, onda ovo predstavlja prvu sistematsku podjelu cijele medicine.

DHS konfliktni šok je postao okosnica cijele Germanske nove medicine. Zar nije prekrasno saznanje da mi stvarno možemo da računamo i razumijemo? Mi moramo biti u stanju da mentalno uskočimo u kožu pacijenta za ovaj momenat DHS-a i da sebi predstavimo kako je izgledala kompletna situacija u sekundi DHS-a. Pri tom, sadržaj konflikta u sekundi DHS-a određuje kako lokalizaciju Hamerovog žarišta u mozgu (HH - izgled prstenova mete), tako i vrstu raka, odnosno ekvivalenta raka (oboljenje slično raku) na organu.

Svi biološki konflikti su arhaični konflikti i tiču se kako čovjeka, tako i životinje. Ranije smo "psihološke konflikte" ili "psihološke probleme" smatrali jedinim važnim konfliktima. Ovo je bila zabluda. Promjene u mozgu prave samo biološki konflikti kod čovjeka i životinje.

Drugi biološki prirodni zakon, zakon dvofaznosti svih bolesti, kaže da svaka bolest ima jednu fazu aktivnog konflikta (ca-faza) i jednu fazu riješenog konflikta, pod uslovom da konflikt bude riješen.

Prema trećem prirodnom biološkom zakonu, koji govori o ontogenetskom sistemu tumora i tumorskih ekvivalenata, znamo da svi organi pod kontrolom moždanog stabla (stari mozak) u ca-fazi dovode do razmnožavanja ćelija (tumori), dok organi pod kontrolom velikog mozga (novi mozak) dovode do nestanka ćelija (nekroze, ulceracije, rupe i ispad funkcije) u fazi aktivnog konflikta. Ovdje spadaju, između ostalog, i smetnje vida.

Kod konflikta potiljačnog straha, koji svoj HH ima u vidnoj kori velikog mozga, imamo izvjesne poteskoće u pogledu definicije ukoliko govorimo o ekvivalentu raka, jer nam neurolozi objašnjavaju da čepići i stapici mrežnjače pripadaju jos mozgu. Ono sto je sigurno jeste da su na psihičkom i moždanom nivou egzaktno ispunjeni svih pet bioloških prirodnih zakona GNM.

Kako je poznato, očni živci se djelimično ukrštaju. Pri tom lijeva vidna kora prima sve zrake koji dolaze s desna (i padaju na lijevu stranu retine oba oka), dok desna vidna kora dobija sve zrake koji dolaze sa lijeva (i padaju na desnu polovinu retine oba oka). Međutim, vlakna koja dolaze u fovea centralis se ubrajaju u lateralnu stranu i vode slike pretežno ka istostranoj vidnoj kori.

Da bi se razumjela psihička strana biološkog konflikta, mora se biti u stanju pratiti je, zajedno sa organskim manifestacijama, unazad u evolucionom smislu. Sve oznake ovog konflikta su izabrane tako da su važece kako za sisare, tako i za ljude (u našem slučaju eventualno u prenesenom značenju).

Konflikt potiljačnog straha (od nečeg) predstavlja jednu opasnost koja se ne da pogledati u oči, koja neprestano vreba, prijeti s leđa i koje čovjek ne može da se otrese.

U ca-fazi se HH nalazi u lijevoj ili desnoj vidnoj kori ocipitalno, za polovine mrežnjače. Ovo rezultira progresivnim pogoršanjem vidne sposobnosti određenog areala mrežnjače.

U pcl-fazi se formira se obavezni edem, ne samo u HH vidne kore, nego i edem ozdravljenja između sklere i mrežnjače, koji dovodi do tzv. odlubljivanja mrežnjače.

Iako je u pitanju dobar simptom ozdravljenja i iako konflikt nije trajao predugo, on je reverzibilan (povlači se sam od sebe). Najprije nastaje dramatično pogoršanje vida zbog ovog odlubljivanja, bolje rečeno ispupčavanja mrežnjače.

Kad su u pitanju lateralna (postranična) odlubljivanja mrežnjače sa više recidiva, ona vode do optičkog produženja očne jabučice, time da mrežnjača na mjestu ispupčenja biva prirastanjem fiksirana za skleru. Rezultat ovoga je kratkovidnost (naizgled predugačka očna jabučica).

Kod dorzalnih odlubljivanja mrežnjače sa čestim recidivima i njima uslovljenim prirasličama mrežnjače i sklere, pri čemu se očna jabučica skraćuje, rezultira dalekovidnost (naizgled prekratka očna jabučica).

Ako su pogođene obe vidne kore, odnosno postoje dva aktivna HH i na lijevoj i na desnoj kori (odgovara postojanju dva konflikta potiljačnog straha), pacijent se nalazi u tzv. sizofrenoj konstelaciji i ima ludilo proganjanja, koje uopste nije tako lose kao sto smo to ranije mislili, nego predstavlja pokusaj rjesavanja potiljačnog straha, odnosno konflikata. Pacijent se svojim "ludilom" konsekventno sklanja svemu s puta, pa čak ako su u pitanju i najmanji povodi. Ovo do sad nismo razumijevali.

Konflikt potiljačnog straha (od razbojnika) sa naročitim aspektom, pri čemu su pogođeni paramedijalni dijelovi vidne kore, znači da je osjećaj straha smješten iza očiju (kao orijentacionih centara svijesti). Dakle, sve iza rožnjače se doživljava kao "pozadi".

U ca-fazi dolazi do parcijalnog zamućenja staklastog tijela. Biološki smisao ima veze s tim da životinji koja je plijen, pri pogledu u stranu opasnost s leđa ostane pokrivena, odnosno zamagljena, a pogled naprijed, prema putu bijega, da ostane slobodan. Svrha ovog je da životinja može sigurno da grabi naprijed, bez panike i nesigurnosti koji bi joj unosio pogled u stranu.

Praktično dolazi do "zamagljenja" pogleda u nazad, do parcijalnog zamućenja staklastog tijela. Radi se o fenomenu "štitnici za oči kod konja".

Životinje grabljivice mogu sebi da dozvole pogled naprijed, jer u mnogo manjoj mjeri moraju da imaju potiljačni strah od druge grabljivice.

U fazi ozdravljenja se zamućenje staklastog tijela povlači, ostavljajući edem staklastog tijela, sto dovodi do tzv. glaukoma, povećanja pritiska u unutrašnjosti oka. Često se pri tom edem pritisće na mjesto izlaza očnog živca prema nazad. Primjena lasera nije preporučljiva, kako u aktivnoj, tako ni u fazi ozdravljenja, jer dovodi do razaranja staklastog tijela koje se ne nadomjestava.

Primjer:
Jedna pacijentica, vraćajući se kasno naveče kući, doživi napad i pokušaj silovanja. Pri tom kod nje nastaje istovremeno više konflikata. Dok je pokušavala da bježi, a napadač je sustizao, doživjela je konflikt potiljačnog straha od razbojnika. Godinama je dobijala recidive, sto znači da je konflikt godinama ostao aktivan, jer se i dalje vozila istim tramvajem do posla i kasno stizala kući. Takođe, zimi kad se ranije smrkavalo, iza svakog žbuna je očekivala da vreba siledžija. Ona nije ni slutila da je to bila "šina" konflikta, koja je dovodila do zamagljenja staklastog tijela njenih očiju.

Kod očnog sočiva koje nema veze sa vidnom korom, nego konfliktivno odgovara jednom veoma jakom vizuelnom rastanku (kad nekog izgubiš iz vida) u ca-fazi vidimo nekrozu sočiva, odnosno nakupine ulceracija, jer se sočivo sastoji od želatinoznog prozirnog pločastog epitela.

HH je ovdje u senzoričnom centru kore velikog mozga lateralno, temporalno, a periferna inervacija je N. Trigeminus , odnosno njegova prva grana N. Ophtalmicus.

Biološki smisao se sastoji u tome da se neko ko odlazi, koliko god to zvučalo čudno, može jos bolje da bude praćen pogledom u daljinu uz ulceracije sočiva, nego sto je to slučaj sa intaktnim sočivom. Dakle, pogođeni jos bolje vidi u daljinu.

U fazi ozdravljenja, kad je iz vida izgubljena individua (čovjek ili životinja) ponovo tu, sočivo se prolazno zamućuje kao znak izljećenja, sto mi označavamo kao "siva mrena".

Kad ova faza istekne, sočivo se opet razbistri. Kod ponavljanih recidiva i visećeg izljećenja, zamagljenje se pojačava sve više. U dosadašnjoj medicini ovo nije bilo shvaćeno, a uz to pacijent ima strah da ne oslijepi. Ako bi se sačekalo da istekne faza ozdravljenja, sočivo bi se ponovo razbistrilo, uz uslov da konflikt ostane definitivno riješen.

Do tzv. glaukoma, povećanja očnog pritiska zadnje očne komore, može da dođe samo u pcl-fazi zamućenja staklastog tijela. Jer glaukom je uvijek izraz faze ozdravljenja.

U pcl-fazi ulceracije sočiva ("siva mrena") ne dolazi do povećanja pritiska prednje očne komore, jer tečnost biva odvodena.

Kod ulceracija rožnjače, u osnovi leži konflikt velikog vizuelnog rastanka (izgubiti nekog iz vida).

U fazi ozdravljenja slijedi ispunjavanje i zarastanje ulceracija rožnjače sa prolaznim zamućenjem koje predstavlja keratitis (trahom).

Ulceracijama epitela konjuktive i očnih kapaka u osnovi leži takođe konflikt odvajanja ili rastanka. U ca-fazi se takođe obrazuju ulceracije očnih kapaka i konjuktiva, što izaziva perutanje. U fazi ozdravljenja dolazi do crvenila očnih kapaka (blefpfaritis) i crvenila konjuktiva (konjuktivitis). Konflikt se uvijek sastoji u tome da se jedna osoba udaljila, dok je pacijent spavao.

Kod karcinoma izvodnih kanalića suznih žlijezda nalazimo uvijek konflikte "htjeti biti viđen" i "ne htjeti biti viđen", čiji HH leži fronto - lateralno - bazalno.

U ca-fazi se stvaraju ulcera u ektodermalnim izvodnim kanalićima suznih žlijezda.

U pcl-fazi otiče sluzokoža u izvodnim kanalićima, sto dovodi do zastoja i jakog oticanja cijele suzne žlijezde. Ovo izgleda kao tumor suzne žlijezde, sto u stvari nije.

S druge strane, karcinom suzne žlijezde (acinozni dio) ima svoj relej u moždanom stablu (pons) i pripada starom mozgu (endoderm), kao i svi drugi organi pod upravom ovog dijela centralnog nervnog sistema u ca-fazi rasta ćelija (tumor).

Ovdje u osnovi leži konflikt "ne moći doseći zalogaj", jer se kroz činjenicu da se ne bude viđen doživljava nemogućnost dolaženja do prihoda, sto je ovdje "zalogaj".

Primjer: Jedan slikar ne nalazi galerije za izlaganje, njegove slike ne bivaju viđene, on ne može ništa da proda i time ne doseže zalogaj (honorar od prodaje).

U biološkom smislu, kad je u pitanju životinja, radi se stvarno o zalogaju ili parcetu koje ona ne može da dobije. Međutim, kad je u pitanju čovjek, ovo mogu biti i druge stvari, kao sto je honorar od prodaje, kojim on u krajnjem efektu dolazi do hrane. Ako se niko ne interesuje za njegove slike, on ne dobija novac (zalogaj) i ne može da kupi hranu. Ako je pogođena lijeva suzna žlijezda, onda je u pitanju predstava da se slike ne prodaju, već se gomilaju u ateljeu.

U suznim žlijezdama postoje acinusi koji produkuju suze. Oni se u ekstremnim slučajevima povećavaju do kompaktnih tumora, koji mogu da prominiraju ispod očnih kapaka. U fazi ozdravljenja je moguća inkapsulacija, kao i pražnjenje smrdljivog sadržaja (hladni absces), gnojne suze (gljive i mikobakterije). Totalna kazeoza (recidive) žljezdanih ćelija rezultira mukoviscidozom suzne žlijezde, sto znači gašenjem produkcije suza.