Kraći tekst i linkovi

Link do teksta

Karcinom mokraćne bešike

Drugi biološki zakon GNM, zakon o dvofaznosti svih tzv. oboljenja, kaže da sve bolesti predstavljaju dijelove tzv. osmišljenih naročitih bioloških programa prirode. One protiču obavezno u dvije faze :

GNM koristi podjelu prema embrionalnom porijeklu tkiva, prema pripadnosti klicinim listovima. Ako sve bolesti sortiramo prema ovoj podjeli, dolazimo do savršenog poretka.

Na svakom mjestu karcinoma, ne samo da nalazimo histološke mustre tkiva koje embriološki tu pripadaju, nego konflikti srodni preko klicinih listova zaposjedaju u mozgu areale, takođe srodne preko klicinih listova. Tako da se ova zavisnost od klicinog lista provlači svuda, uključujući i mikrobe koji obrađuju pojedina područja.

Kod bolesti, odnosno dijelova osmišljenog biološkog naročitog programa, koje pripadaju endodermu (unutrašnjem klicinom listu), vidimo da su one kontrolisane iz moždanog stabla i da tamo imaju uredenu lokalizaciju, jer počinju u moždanom stablu desno dorzalno sa oboljenjima desne polovine usne duplje i ređaju se suprotno od kretanja kazaljke sata od oboljenja želudacno-crijevnog trakta, završavajući sa sigmom, mokraćnom bešikom i lijevom stranom usne šupljine lijevo dorzalno.

Histološki su svi karcinomi pod kontrolom moždanog stabla adenokarcinomi, i to bez izuzetaka. Oni u fazi aktivnog konflikta rastu, dovodeći do razmnožavanja ćelija, a u fazi ozdravljenja bivaju razgrađene od strane gljiva ili mikobakterija (ukoliko su ove prisutne). Jer mikobakterije se razmnožavaju već od momenta DHS-a, sa početkom ca-faze , i to istom brzinom kao i samo adenokarcinomi i onoliko koliko je potrebno za kasniju razgradnju tumora.

Ovo znači da redoslijed moždanih releja slijedi redoslijed organa. Zatim, možemo uočiti da su pripadajući konflikti veoma slični. Uvjek se radi o tome da se zalogaj (parče) dobije, proguta, nadalje transporuje, probavi i konačno izluči. Ovaj poredak na sva tri nivoa, a naročito na području histologije, u budućnosti će biti dijagnostičko pomoćno sredstvo, jer na primjer mi nemamo više potrebe za dijagnostičkom probnom ekscizijom, tek možda u izuzetnim slučajevima, ako topografska pripadnost tumora ne bi bila jasna.

DHS, konfliktni šok, početak je aktivnosti konflikta i istovremeno početak svakog SBS-a (dvije bolesti), ne samo raka. U prvoj fazi, koju nazivamo permanentnom simpatikotoniom, pacijent ima hladne ruke, hladnu periferiju, nesanicu, gubitak težine, sve dok je konflikt aktivan. Osim toga, odgovarajući relejni centar u mozgu pokazuje sliku koncentričnih prstenova mete, koji su direktan pokazatelj aktivnosti konflikta.

Biološki konflikti su svi arhaični i amalogni su i kod čovjeka i kod životinje. Sadržaji konflikata svakako pretpostavljaju poznavanje evolucionog razvitka i oznake su tako birane da se mogu primjeniti na čovjeka i životinju, jer bi ovi konflikti morali biti "interanimalini", bar za nas sisare. Odatle proizilaze izrazi kao "ružan konflikt", "ružan, neprobavljiv konflikt", "ružan polugenitalni konflikt" i td.

Do sada su zastupane pogrešne pretpostavke da hemijske supstance, naročito industrijski amini, nose odgovornost za pojavu raka mokraćnog mjehura. Zbog toga je ova forma raka često označavana kao anilin-rak.

GNM je došla do argumentovanih spoznaja koje govore protiv ovog. Konflikt kod karcinoma bešike je "ružni konflikt", "svinjarija".

Primjer:
Jednu trudnicu je njen muž brutalno pretukao. U sekundi DHS-a je sadržaj konflikta već definisan u vrjednosnom sistemu pacijentkinje.

U ca-fazi se obrazuju karfiolasti adenokarcinomi sekretornog kvaliteta, tzv. polipi mokraćne bešike ili ravni adenokarcinom resorptivnog kvaliteta, svakako samo u trigonumu vezike, trouglu između ušća uretera i mjesta sa kojeg polazi uretra. Ovi tumori se šire dok je god konflikt aktivan.

Sekretorno znači da zalogaj hoće da bude razgrađen i probavljen, npr. kod karfiolastih tumora-polipa.

Resorptivno znači da hranljivi sastojci treba da budu uzeti u krvni i limfni sistem iz crijeva, kod adenokarcinoma koji rastu pločasto, ravno.

Tumor raste u fazi aktivnog konflikta. U bešici nalazimo prevashodno ili skoro isključivo resorptivni tip, koji praktično funkcioniše kao jedna vrsta karcinoma sabirnih kanalića bubrega, što znači da vrši ponovnu apsorpciju urina.

Nakon rješenja konflikta, nastupa faza vagotonije. Sad tumor biva razgrađen sirastom nekrozom putem gljiva i mikobakterija (TBC-cistitis), što je praćeno noćnim znojenjem i povišenom temperaturom.

Takođe se mikrobi mogu dodjeliti jednom od postojecih tri klicina lista i oni djeluju tek nakon naređenja našeg mozga, odnosno uvijek nakon rješenja konflikta. Međutim, ako mikobakterije nisu bile sadržane od početka konflikta (DHS), dolazi do inkapsulacije tumora, što znači da tumor nastavlja da egzistira. Dijagnostika i terapija će se sa ovim saznanjima totalno promijeniti.

Biološki smisao ovdje leži u ca-fazi i znači da se kod pločasto rastućih karcinoma voda štedi time što se urin povećano reapsorbuje.

Sa spoznajama GNM o spontanoj i prirodnoj razgradnji karcinoma pod upravom starog mozga u pcl-fazi, hirurški zahvat će u budućnosti biti suvišan, naravno uvijek uz pretpostavku da je do rješenja konflikta došlo i da pacijent od početka konflikta posjeduje navedene mikrobe.

Momentalno u školskoj medicini biva operisana kompletna bešika sa još susjednim tkivom, a urin vjestačkim putem biva preko crijeva dalje odvoden. Ovdje često dolazi do konflikata u pacijentu koje rada ovakva situacija i često pacijenta dok se probudi iz narkoze već čeka novi DHS.

Ranije smo u potpunom neznanju ove nove karcinome zvali "metastazama", koje u dosadašnjem smislu uopšte i ne postoje. Tzv. "metastaze" su novi karcinomi, nastali novim konfliktnim šokovima, najčešće prilikom saopštavanja dijagnoze i prognoze, zatim kao posljedice operacije ili posljedice mučenja terapijom i kao posljedica društvenih strahova i briga. Ovim najčešće biva određena sudbina pacijenta. Međutim, postoje i slučajevi letalnog ishoda, jer pacijenti ne mogu da izađu na kraj sa svojim konfliktom. Uzrok ovome može ležati u ličnosti pacijenta, kao i u njegovoj okolini.

Primjer:
Jedna pacijentkinja, nakon što je s mužem u životu sve zajednički bila izgradila, biva ostavljena zbog druge žene. Ona to nije mogla i nije htjela da prihvati. Ponašanje svog muža koji se od nje još hoće razvesti je doživjela kao "svinjariju" i oboljela je od adenokarcinoma bešike.

Dok je ležala u bolnici, muž joj je, gonjen grižnjom savjesti, često dolazio u posjetu. Ovo joj je dalo novu nadu. Međutim, muž nije pokazao novo interesovanje za nju i njene misli su kružile u smislu: "Kakva svinjarija, čime sam ja to zaslužila, šta sam pogrešno uradila?"

Pločasti epitel mokraćnog mjehura (tzv. "prelazni epitel")

Dok organi pod upravom starog mozga dovode do razmnožavanje ćelija u ca-fazi, kod organa pod upravom velikog mozga dolazi do nestajanja ćelija, odnosno ulceracije nekroze. Ulkus je uvijek defekt supstance koji nalazimo kako kod svih karcinoma pločastog epitela, tako i kod karcinoma sluzokože bešike. Sadržaj konflikta je markiranje revira sa ulkusnim karcinomom bešike. Kod pločastog epitela kože i sluzokože u ca-fazi ne nastaju tumori, nego tkivo, dakle ulkus.

HH su smješteni lijevo, odnosno desno temporo - ocipitalno u postsenzoričnom centru kore velikog mozga. Ovdje postoji desna (ženska) i ljeva (muška) polovina bešike. Jer, u evolucionom razvoju su prvobitno postojale dvije bešike: desna i lijeva - kao što danas postoje dva bubrega, koje su onda tokom evolucionog razvoja srasle.

Za mušku bešiku je važan konflikt postavljanja granice, dakle konflikt markiranja vanjskog revira (jer sisari markiraju revir mokraćom). Biološki viđeno, pogođene individue ne mogu više da markiraju revir.

Primjer:
Muž se ranije vraća sa službenog putovanja i iznenađuje ženu koja je u njihovom bračnom krevetu sa zajedničkim prijateljem.

Dok kod organa pod upravom starog mozga ne igra nikakvu ulogu činjenica da je neko ljevak ili dešnjak, kod organa pod upravom velikog mozga ovo je od odlučujućeg značaja. Tako da je neophodno razlikovati, naročito kod konflikata kore velikog mozga, fiksirano dodjeljene moždane releje za partnera/partnerku i dijete/majku, od varijabilno dodjeljenih releja u području revira.

Kako sad znamo, svaki čovjek je dešnjak ili ljevak. Kod nekih blizanaca je uvijek jedno dešnjak, a drugo ljevak. Ako čovjek pljeska kao u teatru, onda gornja ruka odlučuje o tom da li je dešnjak ili ljevak. Pored ovog aspekta o tome gdje će konflikt udariti, odlučuje i hormonalni status, jer se promjenom hormonalnog statusa mijenja i doživljavanje konflikta. Ovo se tiče područja revira i releja za šećer.

Dešjakinja koja uzima antibebi pilule ili je u klimakterijumu će konflikt markiranja unutrašnjeg revira doživjeti muški, dakle kao konflikt granice "muškom logikom" . Ovo znači da je ona promijenila hemisferu (stranu mozga).

I ljevakinja bez pilula mijenja stranu mozga, jer konflikti zbog činjenice da je ljevakinja kod nje udaraju na suprotnu hemisferu mozga.

Isto tako, ljevak će kod konflikta markiranja revira da reaguje Hamerovim žarištem na lijevoj ženskoj hemisferi, umjesto na desnoj muškoj. Jer je kod dešnjaka i ljevaka relacija između psihičkog nivoa i nivoa mozga zamjenjena suprotnom stranom, dok je relacija mozak - organ uvijek konstantna.

Ako je došlo do jednog DHS-a, onda u ca-fazi u mokraćnom mjehuru nastaje Ulkus, koji ne krvari i ne stvara bolove. Nasuprot ovom su veoma nelagodni tzv. spazmi mokraćnog mjehura (grčevita, izuzetno bolna kontrakcija muskulature mokraćnog mjehura), jer je sluznica mjehura jako dobro inervisana senzibilno od strane postsenzoričnog centra kore velikog mozga. Biološki smisao i ovdje leži u ca-fazi i znači da zid mokraćnog mjehura postaje tanji. Tako mjehur može da primi više tečnosti i time revir (sa više urina) može bolje da markira.

Nakon rješenja konflikta, u fazi ozdravljenja će ovaj ulkus, uz pomoć virusa ili bez njihove pomoći (ako postoje, zaduženi su isključivo za organe vanjskog klicinog lista), biti ponovo izgrađen novim ćelijama. I kako to prije nismo znali, onda smo ovo razmnožavanje ćelija za vrijeme faze izlječenja, u svrhu reparature zida, proglašavali za zloćudne tumore.

U ovoj fazi nastaje veoma veliki edem sluznice u području ulkusa, sa krvarenjem iz bešike, i može da dođe do prolaznog mehaničkog zapušenja odvodnih kanala putem jakog edema sluznice mjehura sa sindromom. Sad pacijent nema više spazme, eventualno lagane bolove uslijed ožiljavanja, ali sad preovladava osjećaj pritiska i stalni nagon na mokrenje s pečenjem i bolovima pri mokrenju. Pražnjenje se vrši samo u malim količinama urina. Urin može da izgleda zamućeno, a sluz može da bude sukrvičasta.

Tzv. papilomi su već orozali, izlječeni ostaci ranijih ulceracija, koje smo takođe pogrešno proglašavali za karcinome. Oni su u osnovi bezazlene bradavice.

Ako dolazi do čestih, kratkoročnih recidiva, govori se o hroničnoj upali mokraćnog mjehura. Pacijent ima na svom psihičkom ožiljku ahilovu petu, svoju slabu tačku. Isti konflikt ga praktično magično privlači. Može se takođe reći da uvijek nanovo upada u istu zamku ("šinu"), čak i ako to zna. Ali sa tzv. "prehladama", kako smo ranije vjerovali, to nema nikakve veze. Mi moramo karte nanovo promješati.

Ako je naš mozak kompjuter našeg organizma, onda je on to za sve. Nema smisla sebi predstavljati da neki procesi u organizmu jednostavno zaobilaze kompjuter.

U principu, mi nismo bili u stanju da pravilno prosudimo jedno jedino oboljenje, jer smo uvijek vidjeli samo jednu fazu bolesti. Ako smo vidjeli ca-fazu , onda smo je proglašavali za "hladnu bolest", ili smo vidjeli fazu ozdravljenja i proglašavali je za infektivnu bolest. Sad znamo da sve ovo nije bilo u redu. Jer svaka tzv. bolest je dio dvofaznog događanja (ukoliko je do rješenja došlo) koje se sastoji iz ca-faze i pcl-faze .

Design by Bili
copyright