Kraći tekst i linkovi

Link do teksta

Suština Nove medicine - ograđivanje od dosadašnje takozvane školske medicine


Ako govorim o Novoj medicini nasuprot staroj, moram prvo da obrazložim šta je to što je u njoj novo. Radi se o novom razumijevanju medicine, kao i univerzalnog organizma pod kojim se podrazumijeva jedinstvo psihe, kao integrala svih funkcija područja ponašanja i područja konflikata, mozga kao kompjutera upravljača svim ovim funkcijama područja ponašanja i područja konflikata i organa kao sume svih rezultata ovih dešavanja. U stvarnosti je stvar još komplikovanija, jer naš kompjuter -mozak programira programera (psihu), a time sebe samog. I konačno je još teže zamisliti da ovo sve skupa protiče istovremeno i sinhrono.

U stvari, ovo zvuči sasvim jednostavno - kako bi i moglo drukčije da bude. Ovim je još neshvatljivije da se tzv. "moderna medicina" uvijek bavila isključivo organima, živeći u uvjerenju da je strašno "pametna", pri tom potpuno nezabrinuta za vlastito nerazumijevanje stvari. Samo se tako može zamisliti nakazno glupa arogancija koja služi tome da se pacijentu bez milosti sruči u lice pesimistička prognoza i da se on surva u najdublji ponor. Čineci to, ljekari ovog kova su kod cijelog svog posla sasvim zaboravili da obrate pažnju na dušu i mozak, kompjuter.

Prije svega su moderni medicinari sasvim zaboravili da stvarno pregledaju pacijenta kao jedinku, a ne samo njegove organe. Zbog ovog nikad nisu mogli ni da uoče povezanost između organa i psihe, a naročito između konflikata i organa. Ovaj nedostatak, kao crveni konac, provlači se, sa manjim izuzecima, kroz kompletnu istoriju medicine od antike, s tim da je posebno fatalan u modernoj medicini. Naročito današnja, takozvana školska medicina boluje od tog da se još uvijek klanja potpuno prevaziđenom mehanističkom pogledu na svijet iz 19. vijeka. Virhovljeva celularna patologija, koja je polazila od toga da se svaka bolest može objasniti patoloskim procesima u ćeliji ili na ćeliji, u osnovi je još uvijek na snazi i po želji simptomatskih medicinara tako treba i da ostane.

Jer samo sa potpuno jednodimenzionalnim načinom razmišljanja simptomatske medicine, daju se praviti izvanredni finansijski obrti u oblasti farmacije, a pacijent se i dalje smatra slaboumnimkom kome je potreban skrbnik. Bilo je i ostalo da se posmatra samo jedan nivo - nivo organa, i stoga, suprotno Novoj medicini, moderna medicina ne može da pruži nikakvo pravo objašnjenje o uzrocima naših oboljenja.

Da je tokom svih ovih vijekova samo jedan jedini pacijent bio istinski temeljito pregledan, moralo bi se otkriti kako dolazi do nastanka bolesti. Još su najpametniji bili, mora se retrospektivno dodati, prastari sveštenici ljekari naših predaka, koji su ritualima i čarobnim formulama kao prvo pokušavali da dovedu dušu u red. Čak su mnogo bolji ljekari od nas bili tako rado ismijavani prašumski vračevi. Nijedan od urođeničkih prašumskih ljekara crne Afrike neće svog pacijenta liječiti simptomatski, prije nego što je pokušao da izliječi njegovu dušu.

Moje bivše kolege tvrde da hoću kompletnu medicinu došlovno "da posadim na glavu". To je sasvim tačno. Ali bilo je mnogo pametnijih ljekara koji su izrazili misli slične mojima. Ja sam to doveo u jednu sistematiku, u formu koja se u svako doba može ponovo dokazati, iako mi moje bivše kolege nisu ništa ili skoro ništa pomogle, pa sam, gonjen nuždom, morao sam da istražujem pojedinosti i pojedinačna oboljenja.

Nova medicina ne samo da je obuhvatila odnose između psihe, mozga i organa, nego ona takođe daje embriološko-ontogenetsko objašnjenje, da bi se razumijelo zašto se pojedini relejni centri nalaze u mozgu na mjestima gdje ih mi nalazimo. Pored ovog, ona objašnjava odnose između različitih klicinih listova i iz njih izraslih različitih histoloških formacija kako raka tako i normalnog tkiva. Jer na svakom mjestu gdje se rak pojavi mi nalazimo histološki obrazac tkiva, koje embriološki tu i pripada. Zato je čitavo tkivo koje potiče od unutrašnjeg klicinog lista endoderma - adeoidno i u slučaju bolesti raka pravi adeno-karcinom, dok sve što potiče od ektoderma, vanjskog klicinog lista (osim mozga koji ne pravi tumore moždanih ćelija), ima tipične ulceracije pločastog epitela, jer polazno tkivo ima pločasti epitel. Takozvani karcinomi pločastog epitela predstavljaju već fazu ozdravljenja, odnosno ponovno ispunjavanje ulceracija. Između ova dva leži tkivo srednjeg klicinog lista (mezoderma), koje, s jedne strane, u mezodermalnim organima kojima upravlja mali mozak kao i moždano stablo, pravi u fazi aktivnosti konflikta "visak tkiva", a s druge strane, u mezodermalnim organima kojima upravlja veliki mozak, pravi defekte (slične defektima pločastog epitela ektoderma) kao što su osteolize, nekroze vezivnog tkiva, depresija krvnih ćelija itd., a u fazi ozdravljenja pravi ožiljne izrasline kod kostiju i vezivnog tkiva, što se naziva sarkomom, iako je u principu bezazleno. Ovo predstavlja jedan sasvim novi način posmatranja, koji još nikad nije uzet u obzir prilikom jednog histološkog razmatranja, ali uprkos tome je tako jednostavan, logičan i mnoge stvari rasvjetljava.

Osim ova dva koordinaciona kruga (psiha-mozak-organ i pripadnost obrazaca ponašanja i obrazaca konflikata određenim klicinim listovima i istovremeno određenim histološkim formacijama), Nova medicina obuhvata nadalje još jedan koordinacioni krug. U njemu se ogleda odnos različitih obrazaca ponašanja i konflikata u većim jedinicama (familija, rod, horda, čopor, stado itd.) što proširuje ovu sinopsu na milionima godina izrastao saživot u simbiozi sa ostalim rasama, vrstama i kreaturama u kosmičkom okviru.

Koristeći ovaj ugao posmatranja, potpuno je neumjesno govoriti o "proizvodnji mesa i životinja". Ovo je u potpunosti protiv svakog koda naše prirode, tako da se mi u stvari ne bismo smjeli s pravom nazivati ljudima sve dok ovu religioznu deformaciju naše rase ne dovedemo u red.

Moji protivnici, u namjeri da me ismiju, kažu: "Kod Hamera čak i životinje imaju dušu, ko još u to vjeruje?", što ja primam sa velikom čašću. Jer stvarno je činjenica da životinja pokazuje kod istog konflikta promjene na mozgu i na organu u principu na istom mjestu kao i čovjek.

Ako svoju dušu shvatimo kao integral svih funkcija područja ponašanja i područja konflikata, zašto ne bismo mogli svojim drugarima životinjama, u principu cijelom kosmosu živih bića, takođe odobriti predikat duše. Isto kao što nam je danas nezamisliv status ropstva, nadam se da će za nekoliko godina nezamisliv biti današnji činični status životinja.

Nova medicina nije nikakva religiozna doktrina kao što su to dogme danas vladajuće medicine, čije odbacivanje dovodi do zabrane rada, prijetnji zatvaranjem na psihijatriju, hapšenja i prećutkivanja koje vodi u zaborav. Ona je jedan biološki pogled, koji se može u svako doba i na svakom željenom slučaju dokazati i reprodukovati po svim principima prirodnih nauka. I sama misaona diferencijacija između psihe, mozga i organa je samo akademska fikcija.

U stvarnosti je, naime, sve jedinstvo i jedno bez drugog gubi smisao.

Nova medicina je jedan tako sveobuhvatan i logičan sistem da se većina bolesti, same od sebe i sa punim smislom, priključuje ovoj cjelini, dok mi ranije nismo mogli da otkrijemo nikakav smisao u beskonačno mnogo tzv. sindroma (istovremena pojava više simptoma).

Tako je šizofrenija samo istovremeno dešavanje dva ili više bioloških konflikata, čiji su HH postavljeni u različitim moždanim hemisferama. Depresije su revir-konflikti pri "hormonalnom patu", ili seksualni konflikti kod ljevakinja. Takođe, Lupus erythematodes je obična istovremena aktivnost nekoliko određenih konfliktnih sadržaja. Leukemija predstavlja drugi dio, fazu izlječenja kod raka kostiju. Srčani infarkt je epileptoidna kriza za vrijeme faze ozdravljenja nakon revir-konflikta, a giht je istovremeno dešavanje leukemije i aktivnog konflikta izbjeglistva, odnosno karcinoma sabirnih kanalića bubrega itd.

Sad kad su nam poznati mehanizmi zajedničkog dejstva pri nastanku bolesti, izliječenje nije uopšte više teško. Tako je šizofrenija potpuno izliječiva. Već nakon konfliktolize samo jednog od dva konflikta, pacijent više nije "podjeljena" ličnost. Nakon rješenja, po mogućnosti, oba konflikta - on je zdrav kao i svaki drugi čovjek. Ovdje moram reći da se neće moći ili smjeti riješiti svi konflikti, čak i ako ih poznajemo, tako da svi bolesni neće moći biti izlječeni, ali većina svakako hoće.

Sve ove nove mogućnosti dijagnoze i terapije izvode se iz poznavanja i razumijevanja pet bioloških prirodniih zakona. Peti biološki priodni zakon, tzv." kvintesencija" je proizašao iz četiri prethodna.

Tako prvi put sada postoji medicina zasnovana na principima prirodnih nauka, a istovremeno ljudska, toplih ruku i srca, a koja je važeca istovremeno kako za čovjeka tako i za životinju, biljku, staviše za jednoćelijske organizme, odnosno za cijeli kosmos.

Ovo znači da mi po prvi put možemo da "razumijemo" životinje i biljke u pravom smislu riječi. Možemo u mislima s njima da komuniciramo, da pričamo bez riječi. Ova nova dimenzija interanimalnog, kosmičkog razumijevanja bazira se na prirodnim zakonima koji se mogu u svako doba reprodukovati.

Slijedi tabelarni pregled najvažnijih razlika između Nove i školske medicine:

  TZV. ŠKOLSKA MEDICINA NOVA MEDICINA
Pogled na svijet Mehanicističko-materijalistička slika svijeta 19. vijeka; još danas polazi od toga da uzroci bolesti leže na ili u ćeliji (Virchovljeva celularna patologija); specijalizacije; sve manje jedinice, npr.geni, odnosno njihova manipulacija, virusi, odnosno dijelovi virusa. Kosmos čovjeka, životinje i biljke; u prirodi se božansko otkriva pomoću pet bioloških prirodnih zakona; sva živa bića imaju dušu; "jer u stvarnosti je sve jedinstvo i jedno bez drugog gubi svoj smisao"; uvid; sinopsa.
Razmišljanje Jednodimenzionalno, poznaje samo jednu ravan, organ odnosno nivo ćelije. Mozak je u ovom smislu takođe viđen kao "organ". Razmišljanje isključivo linearno. Višedimenzionalno: poznaje 3 nivoa (psiha, mozak, organ). Razmišljanje u najrazličitijim regulativnim i koordinativnim krugovima = mrežasto razmišljanje.
Definicija pojma "bolest" Udes, smetnja, zakazivanje prirode. Podivljale ćelije, besmislene izrasline, samorazaranje organizma, zloćudno. Legitimise simptome za jedan trajni "regulisuci" zahvat u sve procese. "Bolest" kao dio jednog osmišljenog biološkog naročitog programa prirode (SBS).
Ljekarsko djelovanje Zahvati Pomažuci, stajati po strani, motivisati, objašnjavati, davati uvid u uzroke bolesti i njen daljnji tok. Čekati da priroda upotpuni svoje veliko djelo.
Pacijenti "Strpljivi", treba im staratelj, tu su samo da slušaju, jer i onako od medicine ništa ne razumiju, ljekar navodno preuzima "odgovornost" za pacijenta, u stvarnosti ipak ne. Voda postupka, "punoljetan", može i mora da razgovara, jer samo on može da preuzme odgovornost za svoje tijelo, može sam da odlučuje.
Terapija Simptomatska na osnovu statističkih spoznaja, prema internacionalnim "protokolima" (npr. hemo). Kauzalna, na sva tri nivoa, individualna, slijedi prirodu, odnosno osmišljeni naročiti biološki program.
Uzrok bolesti Nepoznat, pretpostavlja se da leži u organskom. Poznat, DHS.
Osvajanje spoznaja Statistike, vjerovatnoća. Empirija, biološki prirodni zakoni, svaki pojedini slučaj dâ se egzaktno reprodukovati po principima prirodnih nauka.
Design by Bili
copyright